One nastupaju: "Zaglavljeni u slijepoj ulici"
Sjediti ispred slika Slave Raškaj, Ivane Brlić-Mažuranić i Marije Jurić
Zagorke dok te vode Jelena Skorup Juračić i Ankica Mamić u emisiji "One
nastupaju" na TV Mreži, nezaboravno je iskustvo i jedan od najugodnijih
javnih nastupa koji će ostati u mom sjećanju. U društvu s Amelom Jančić-Priganica i Sanjom Plavljanić-Širola razgovarale smo o tome što možemo
učiniti za sebe kada se osjećamo zarobljeni u, naizgled, zatvorenom
krugu niza životnih situacija koje dovode do manje ugodnih osjećaja i
misli, kada osjećamo da smo zaglavili u slijepoj ulici...
Kako mi, od
nedavno, nije nepoznat taj osjećaj, iz osobnog iskustva mogu reći da je
učiniti nešto za sebe, na sebi, ali svakako "činiti", jedini način da
izađemo iz tog zatvorenog kruga. Je li to činjenje pjevanje, oslobađanje
glasa, dramska igra ili gluma, niz kvalitetnih samospoznajnih
radionica, quick fix... to je na svakoj osobi da odluči za sebe, važno
je da u nama pokreće životnu energiju i radost.
Kada mi se život potpuno
promijenio (zbog bolesti u obitelji i danonoćne skrbi i njege za dvije
najznačajnije žene u mom životu - mamu i baku) u smjeru koji svakako
nisam očekivala, kada sam zbog kronične neispavanosti i iscrpljenosti
shvatila da trpi kvaliteta mog posla (a kako je to rad s ljudima u
najkreativnijem obliku, mogu reći da je moj posao zapravo moj životni
smisao, a on se počeo "raspadati"), kada sam se osjetila zarobljena u
dnevnoj rutini (način života na koji nisam navikla), kada sam shvatila
da sam preuzela odgovornost za koju, u tom trenu, nisam imala dovoljno
resursa (znanja, vremena, fizičke snage...) započelo je ono što bi se
moglo nazvati depresijom i napadima anksioznosti, povlačenjem u sebe,
osjećajem bezizlaznosti unatoč svim mojim dotadašnjim spoznajama i
znanjima. Dvije godine kasnije još uvijek sam tu, još uvijek skrbim za
mamu, baku i dva psa i radim svoj posao, još uvijek ne spavam dovoljno,
još uvijek postoji dnevna rutina (kada skrbite o osobi koja treba
danonoćnu skrb to je neizbježno) no, nešto je ipak drugačije.
Promatrajući svoja stanja (depresija, anksioznost = krivnja, sram,
beznađe, strah, gubitak vlastitog smisla i samopouzdanja...) shvatila sam da i dalje dišem,
obavljam gomilu odgovornosti u danu, radim svoj posao i suočavam se s
perimenopauzom - uz sve to! Malo pomalo počela sam priznavati sebi da TO
(depresija, anksioznost) nisu moje slabosti, već moja snaga. Ako uz
takve osjećaje beznađa, bespomoćnosti, bezizlaznosti i fizičke
iscrpljenosti i dalje uspješno vodim brigu o mami s parezom desnih
ekstremiteta, baki koja ima 97 godina, dva psa koja imaju minimalno tri
šetnje na dan, radim svoj posao koji traži svakodnevne pripreme,
obavljam svakodnevne kućanske poslove, onda sam ja, zapravo, izuzetno
snažna žena.
Upravo ta misao promijenila je sve i pomogla mi da se pokrenem, da
činim nešto za sebe. Unijela sam promijene u poslu, u svoj način rada,
koje me pokreću da budem još kreativnija, da konstantno istražujem, da
radim kratke, jednostavne vježbe percepcije koje me "uprisutnjuju" i
izvlače iz tmurnih misli, šetnje s psima postale su dio neke vrste
meditacije i druženja s ljudima u parku, moje pokretanje s "mrtve točke"
pokrenulo je i mamu koja je napravila određeni napredak, a to mi je
omogućilo ipak više od 4 sata sna na dan, svaki dan i dalje donosi novi
izazov, a izazov, za razliku od "problema", može donijeti više životne
energije.
Kada me Jelena Skorup pozvala u emisiju pomislila sam "ok,
nije slučajno, možda je dobro da javno progovorim o tome, a ako ne
stignem u emisiji, učinit ću to već na neki način".
Zašto? Jer je važno, kada se tako osjećamo, znati da to nije ono što
imamo samo mi i nitko nas ne razumije, da nam nema pomoći, da ne postoji
izlaz...
U moj se život vratila radost, nakon jedne spoznajne rečenice i
niza jednostavnih, svakodnevnih i kreativnih vježbi koje ne traže ni
puno vremena ni veliki fizički napor, no traže volju.
Ukoliko nemate dovoljno volje da krenete sami na ovaj put istraživanja svoje snage, ispitajte, savjetujte se, učinite nešto za sebe. Kreativnost i igra izvor su životne energije, no ne samo kada smo suočeni sa životnim izazovima, kreativnost i igra nezamjenjiv su način "punjenja baterija" u svakodnevnom životu kako bismo o(p)stali budni za sve ono što je vrijedno i okružuje nas, a izbjegli rutinsko odrađivanje života. Ukoliko ova emisija i ovaj post bar jednoj osobi budu inspiracija da učini nešto za sebe, moja je priča dobila još dublji smisao. Jelena Skorup i Ankica Mamić, hvala vam na ovoj prilici!